Nije mi bilo tad ni 14
kad sam na svijetu ostao sam
otac mi bio asfalt bez srca
a hladna ulica zla maceha
Bilo je, brate, previse bola
glavom kroz zid sam isao
i ko na ostrici brijaca
ja sam sito, reseto prosao
Ref.
Na ovom srcu rana je dvjesta
i bar za tol’ko jos ima mjesta
takvi ko ja su sa slojem boje
i rodjeni su za heroje
U ovom gradu sto dusu ima
srastao ja sam u korenima
mnogo mi dao, mnogo uzeo
ni ja mu nisam duzan ostao
I sad ponekad dok grijem tugu
sjecanja dodju, odvedu me
u proslost moju, u proslost ruznu
da podsjete me godine