Dalibor Banovic — Peron rastanka

Stojim na peronu rastanka

hladne ruke gube te

pogled mi na tvojim ledjima

ti se i ne okreces

Tiho pada sneg, ja prepoznajem

moje radosti sad s tobom odlaze

ja bez suza sam, ti bez pozdrava

u nov zivot nosis moja nadanja

Ref.

Cekam na peronu rastanka

isti mesec, isti dan

ali zaborav sam tebi ja

godine su mnoge iza nas

Izmedju leta i padanja

linija je pretanka

ovaj jedan zivot potrosih

na peronu naseg rastanka

I sad pada sneg, ja ne priznajem

daleko si negde sada od mene

ja u suzama, vraticu se, znam

opet tu na mesto moga starenja

Ref.