Danijela Martinovic — Grube rijeci

Kad se nemir odluci

da me napije od sjecanja

tvoje mi ime uruci

ko medalju za cekanja

Pa se vrate kao san

sve adrese svaki novi stan

ona mala soba

najljepse doba u zivotu mom

zivotu sa tobom

Ref.

Tvoje grube rijeci te

dusu mi opekle

pa sad zivim, zivim s tim

da od tebe ozdravim

Tvoje grube rijeci te

dusu mi opekle

pa sad zivim, zivim s tim

da zaboravim

da se pomirim sa svim, pomirim

Kada nada proviri

tek u mojim pjesmama

i u srce zaviri

cujem korake na vratima

Pa se vrate kao san

sve adrese svaki novi stan

ona mala soba najljepse doba

u zivotu mom

zivotu sa tobom

Ref.