Danijela Martinovic — Mjesecev sin

Nije Rudolf Valentino bio, nije bio on

niti bogat niti slavan niti jednoj zeni sklon

ali oci su mu bile kao sile magnetske

njima rezao je srca kao nozem haljine

Mnoge zene su mu krisom strasna pisma pisale

i u groznicu su pale, ime su saputale

al’ nijednoj nije nista vise dao osim svog

pogleda od crne svile, crnog oka vatrenog

Ref.

Oj, joj, mjesecev sin

za zene varka, pepeo, dim

oj, joj, mjesecev sin

u noci tajno se sastaje s njim

Te su noci njeni snovi kao konji bjezali

njene razdirali grudi sijevali ko macevi

kucala mu je na vrata, ali on ne otvori

kad je usla imala je tada sto i vidjeti

Ref.

I problijedilo je lice ko da pukao je grom

al’ uz njega nije bila ona vec je bio on

oci imao je plave kao jutro proljetno

nestalo je bijele boje nebo se zaljuljalo

Ref.

Srce palo joj u vodu, nije znalo plivati

i razderalo joj grudi, htjelo je potonuti

htjela je da po nju dodju crne ptice nebeske

jedne noci, crne noci, jedne noci proljetne

Ref. 2x