Danijela Martinovic — Sreca

Od sebe ne dajem ni glasa

dok se srce ne navikne

sada krov nad glavom ima

adresu javila je svima

ne da sreci da se primakne

Ref.

Ja sam prazna kuca

puna mraka, nigdje prozora

sreco, ne kucaj na vrata

za tebe nema nikoga

Ja sam prazna kuca

zapustena, hladnih zidova

bit cu dobro kada odes

to sam vec prezivjela i umrla

Sve je isto, ali nije

i srce kucalo je prije

a sada stoji kao pokvareni sat

ipak zivjeti se mora

u atmosferi sto sve je gora

jer da je moglo bilo bi drugacije

Ref.

Tvoja je ljepota od vraga

od Boga u tebi nema ni traga

lijepo se budale klanjaju

a sto im spremas i ne sanjaju

Ref.