Oblak i more spestali sunce
i konservu duse iz mene cide
‘zaslo je sve sta izlazit triba
i jutra bez tebe vise nista ne vride
Ref.
I di san ja ovon glavon krenija
bice da sam senija
kada nisam vidija da si me
cilon forcon jubila, di biser izgubila
ona jubav kojon san se zaklinja
Odavno se more najilo sunca
na nebu je misec ni pola ga nima
osmjehu slici s lica ti bila
a s moga je nesta ka prid prolice zima
Ref. 2x