Jos se sjecam dana tog’
kad’ prvi put sam sreo je ja.
Miris vjetra na prstima
i zvuci njenih koraka.
I premda je sve bilo hladno,
u mom se srcu topio led.
I znao sam da sve je drukcije zbog nje.
Ref.
Sve bio je,tren.
Kada stao je svijet oko nas.
Tad nestalo je sve,
pamtim samo njen osmijeh i glas.
U toj noci kad zvijezde skrivaju trag,
u zraku jos vidim njen pogled drag.
Tren sve bio je tren, sve bio je tren.
I sad’ hodam ulicom,
u nadi da cu sresti je ja.
Da joj kazem da sanjam o njoj,
a znam da drugom pripada.
Jer kad’ u tu noc ja se vratim
umjesto njega grlim je ja.
I sve sto pamtim toplina je njenog pogleda.
Ref.
Kad’ bi stale kazaljke sata
ostali bi samo mi.
Izvan vremena i svijeta
taj tren bi zivjeli.
Ref.