Vrijeme kao da nesto skriva
od mojih prozora mrak pravi ogledala
znam samo to da si ziva
i da prkosis jos, da se nisi predala
Koje misli covjek sad da zove saveznicama
koje rijeci da izgovara
kome da vjeruje
znam, nema slika koje mogu
Da izbrisu godine nepovjerenja
nema rijeci koje mogu
da opisu stradanja i ponizenja
stop za sve sto sam ja, za sve moje ideale
Al’ evo, ziv sam i nasmijan
moje rijeci nisu pucale
sakrit cemo se od demokratije
od svih tih boraca za ljudska prava, od drzava
Pobjeci cemo od apatije
poljima posutim makom
na ruci s nekom novom trakom
moja mala djevojko
moja mala Zidovko
moja mala djevojko
Mi dobro znamo kako je to
kad pristojni ljudi glave okrecu
samo se cuje escajg za vecerom
dosli smo ovdje jedni drugima
Reci sta nas boli, onako iskreno
ovo je pozarno tlo
na kojem isto zlo dobro zaklanja
samo je jedna iskra dovoljna
Ili da plane sve ili da sve obasja