Sinoc kada se vracah
iz topla hamama
prodjoh pokraj basce
staroga imama
Kad tamo u basci
u hladu jasmina
s ibrikom u ruci
stajase Emina
Ja joj nazvah, selam
jes, tako mi dina
ne sce ni da cuje
lijepa Emina
Vec u srebrn ibrik
zahvatila vode
pa niz bastu djule
zalijevati ode
S grana vjetar duhnu
pa niz pleci puste
rasplete joj one
pletenice guste
Zamirisa kosa
k’o zumbuli plavi
a meni se krenu
bururet u glavi
Zamal’ ne posrnuh
mojega mi dina
al’ meni ne dodje
lijepa Emina
Samo me je jednom
pogledala mrko
niti haje alcak
sto za njome crkoh
Asik, Ajsa, ja pasa
konja jase subasa
(2x)
Po basci se sece
a plecima krece
ni hodzin mi zapis
vise pomoc nece
Ja kakva je pusta
moga mi imana
stid je ne bi bilo
da je kod Sultana
Umro stari pjesnik
umrla Emina
ostala je pusta
basca od jasmina
Salomljen je ibrik
uvelo je cvijece
pjesma o Emini
nikad umrijet’ nece