Djani Marsan — Djevojka s juga

Dosla je sama, umornih vjedja

jutarnjim vlakom na drugi peron

dosla je sama sa toploga juga

osmijeh na licu, jer doci ce on

Prolaze ljudi, kao rijeke bez kraja

smedji joj kaput i kofer kraj nje

i kosara puna zlatnih naranca

ona i nada, tu je sad sve

Ref.

Lice je njeno bagrem u cvatu

oci joj pune nekoga sjaja

ime joj ne znam, ali za me ce biti

u mislima jedna sa juga Marija

Sjedim na klupi, na drugom peronu

oci vec snene, a mrak tako dug

ovdje je hladno, a nade sve manje

kosara voca jedini drug

Ref.

Brzo ce zora, ne placi Marija

znam, put je tvoj, i tuzan, i dug

ne daj se, ne daj, ne daj Marija

tvoj vlak vec stize, podji na jug