Djani Marsan — Grojze zori

Pita me vitar na kraju od svita

ca je to s tobun

dojdi blize, kako si, zerman

Dobro, fala Bogu

mu recen i cekan va praznemu portu

da bi se nasal kakov kapitan

Da me prehiti do Punte od Kriza

kadi su nan brajde i grojze zori

ma, ninega ni, ma, ninega ni

Ref.

Lipo je ime, ne smin ga ni izreci

jos mislin na nju

njene su oci dvi perle precioze

ki gledan u snu

Kad su se takle va ognje nan usne

di more sad spi

sedan koluri od lita je puklo

di grojze zori

Vrela je luna i teple su zvizde

rashitane karte na tavajolu

bronzin i pinzet

A sivaju srhi va mojen tilu

nis´ cuja ni glasa, ma, steso pensan

niki me zove

A vitar govori, Mon ami c´est fini

se ca j´ bilo, se j´ pasalo

a grojze zori, a grojze zori

Ref. 2x

Sedan koluri od lita je puklo

a grojze zori