Djani Marsan — Kad mendule procvitaju

Onog jutra kad san posa

ka da me j’ u srcu stislo

kako nece, kad je plakala i stina

dalje, nepoznati ljudi

ladni vitri, puno sniga

a u dusi miris masline i vina

Onog jutra kad si posa

volija si moju mladost

da te cuva za daleka putovanja

svake noci kraj kusina

vracaju se tvoje rici

tvoja slika, tvoja zadnja obecanja

Ref.

Kad mendule procvitaju

u ranu zoru doci cu

zauvik s tobon ostati

moja jedina jubavi

Kad mendule procvitaju

i pivci kad zapivaju

u ranu zoru doci cu

kada mendule procvitaju

Vec je proslo puno lita

a od tebe niti glasa

i vec davno nemir cupa moje tilo

molitva je moja snaga

moja radost, moja nada

necu kleti, nego blazeno ti bilo

Pokora je moja prosla

samo nebo tajnu znade

kako je u meni zvalo virovanje

da ti mladost tvoju vratin

da te molin, i poklonin

davni zavit, moje davno obecanje

Ref.