Djani Marsan — Probudi me

Probudi me na tren

i ako me umor svlada

jer, sutra tko zna gdje

vodi me put

A toliko te sad

zelim poljubiti

i barem ovu noc

zaustaviti sate

Probudi me na tren

i podjimo do zvijezda

da opija me sjaj

pogleda tvog

U tvojim ocima

da budim proljeca

i vrijeme plakanja

da bude iza nas

Probudi me na tren

Ta svjetla, te magle

te ceste bez kraja

i umorne vjedje

ta svitanja

Tuneli, moteli

i miris benzina

i losega vina

ta nadanja

Probudi me

probudi me na tren

Ta svjetla, te magle

te ceste bez kraja

i umorne vjedje

ta svitanja

Probudi me, probudi me

probudi me na tren