Djani Marsan — Suza na skoju

Na starom mulu zaspala lanterna

laskane cime, rasuseni brodi

galeb je sletija, brzo gusta spizu

zalo se pini, nevera je blizu

Od pustog svita nigdi zive duse

nigdi cuti glasa, niti vidit maske

galeb je visoko, more minja boju

opet ce derati jugo na skoju

I tucu, tucu, tucu, tucu vali

iskrivili se krizi ispod zida

a dvore stislo vrime, stisla draca

umriti ce od zalosti i stida

Sta san ucinija kad san osta sam

srid ove lipote, srid ovog raja

i nos san iscidija u kamenu i znoju

da se jopet rodin ja bi umra na skoju

A dvore stislo vrime, stisla draca

umriti ce od zalosti i stida

Sta san ucinija

I nos san iscidija u kamenu i znoju

da se jopet rodin ja bi umra na skoju

I kad isplacen ovu pokoru svoju

vitri ce osusiti zadnju suzu na skoju