Djani — Tudja zena

Kuda idu ostavljeni

ja sam davno stigao

od mene je ovaj zivot

davno ruke digao

I u dzepu zlatan prsten, izgubio svoj je sjaj

kad si rekla da je kraj

ne krijem svoju tugu, ja placem na glas

jer znam da nema vise nas

Ref.

Vazduh nestaje, gusi me polako

ovaj osmeh tvoj sto boli me jako

suzu ne krijem iz oka kad krene

a ti draga ne misli na mene

Ko sa grane list kad padne u blato

tako zivim ja i umirem zato

tu gde srce je nista davno nema

a ti draga budi tudja zena

U zivotu prosao sam glavom kroz sto zidova

kada jedna tuga ode, druga dodje iznova

ja sam jos na kolenima, cekam da mi kazes da

a znam da si njemu sudjena

Ne krijem svoju tugu, ja placem na glas

jer znam da nema vise nas

Ref.

Kategorizovano kao Djani