Ref.
Nista nije zauvijek
i zauvijek je sve
Zdravo, ja sam plesajuce smece svijeta
sa srcem na rukavu, moja sudbina je prokleta
sta cu, glup sam, stilit bez stupa
ponekad ne znam jesam li
ispod ili iznad antikonformizma
Nemam zube ka morska neman
al’ tko ce predvidit sta rade ovi pipci
kad se nadju u stisci
U 21. stoljecu tko prvi stigne nema stigme
ostali su postali malo depresivni
rijec, sa apostrofima ka apostoli goli
bez postola sta se griju na vatri
Iz kante ispod mostova ja i plisani zec sami
protiv svijeta poroka godinama poslije
jos uvijek kralj svog otoka
i znam da to nije popularno za rec u rapu
Ali svejedno rec’ cu, volim ovaj zivot
i ne treba mi avion da osjetim sta osjeca pilot
i na kraju dana, nista nije vjecno
od glupana sta misle da znaju granicu
izmedju velikih stvari i sitnica
Do Michael Jacksona sta dira dicu
svejedno fenixe
nauci me da se rodim nakon smrti
jer imam stvari u glavi koje necu stic izvrtit
Ref.
Stvari dodju i prodju
Imo sam jedan bajk kad sam imo osam godina
tad sam nekad sa svojima znao da ga vozam poljima
al’ tad mozak ne poima da je zracna uzbuna
ono sto se drugima mozda doima ko vojna prijetnja
Pa nije u skladu s onim sto moja sretna
sjecanja nose kad se trcalo u zgradu
na taj uzasni zvuk, a cijeli ulaz bi tu
u podrumu plasljivo vrsio podrobnu analizu
ratista dok stizu vijesti sa radija
No tad bi ja ko druga djeca
dalje od staraca igro Magarca
bio sam sretan, jer nas je to mjesto zajednicko
dovelo u zajednistvo kakvo znali nismo prije
Pa mi je kasnije cesto sve to falilo
al’ nikom htio priznat da se zelim igrat
s curom od kat iznad tu se malo pucalo
al’ kad je pala kasarna je prestalo
Pa sam prestao spavat u hodniku stana
nije bilo puno promjena
al’ se htjela, ne htjela
odselila srpska obitelj, tako to ide
Za to vrijeme, moj bajk je zato mene ceko u supi
ceko da skupim malo volje da ga maknem od dolje
a kad me prodje cuvanje cahura, cupanje znakova
lako ga izvadim van da bi sam proso par parkova
Al’ u to vrijeme s buntom krene neki mali u parku
pobro packu, tako prodje novi mali u kvartu
ocekivo sam mu mamu, al’ kad mu je doso brat
pobro sam sljagu gadnu
Samo da mu se ispricam
al’ prouci sad, nisam sam
hodajuci ja i brat idemo van
vec sve znam, ugovoren je i sat
Dodjemo tam, lik nije sam, osiguranje dva lika
to sigurna je taktika da mi lik prebije brata
debil vec starta, zaletio se nogom i sve to
moj brat ga primio, okrenuo, i pobro u beton
Lik osto lezat i vristat, pratnja ga gleda i nista
dosla mu hitna, rekli sranja da osla mu kicma
i sad njegova stara nam sere da smo ubojice
ko da nije trazio da sranja pobere, jebote
Oni iz Vukovara, izbjeglice
a sredina stvara od djece napadace
prednjace za postovanje
a i sad me sram sto sam tad mislio da su zli
Svi Vukovarci upravo zbog njih
i jos jedan lik, dok sam bio u Losinju na lijecenju
tad veceru stalno je kvario tip sto tamo je zivio
konstantno tuko mladje da bi mu isto oprostio
Kad sam otkrio da place nad maminim pismom
ko je kriv sto on nema oca
mama mu nema novca
nema posla, sve sto treba kosta dosta
Znas da krivi su likovi
sto sad paradiraju kroz grad
zelis bit predsjednik, prestani
Postuj one sto su nestali, jer ste ih izdali
da bi mi sad mogli srat da rat
gubi dostojanstvo jer ga uzima Haag
kad ste sami tad radili to isto
Pa vi sto nemate dostojanstvo
nemojte srat o tom stalno
al’ sad to nije vazno
jer tad to nisam znao
Sto je jasno za tu dob, htio se samo vozat bajsom
pa ko zna zasto, tad je nasto pravi pakao
nije pomoglo kad bi moljakao, ni kad bi plakao
Stari je rekao svoje
stvari stoje da sam ga preraso
pa je nekad bolje dat ga prije
nego je prekasno
A njegov prijatelj ima kcer
koja prije sveg ima sve
imaju pare te da joj sve kupe novo
sta ce joj ovo onda
Razmisljam dok stari hoda
ja pored njega sporo vozam crveni bajs
crvenih ociju i sam Bog zna, ovo je kraj
pa sad svjedocim tu
da mi je taj dogadjaj gori nego cijeli rat
Zbilja sam volio taj jebeni bajk
Uzmi mi ga i ostao sam sam
Ref.
Kad skacem na majk
ko da se vracam na bajk
Gutanje zemlje, ispadanje sa putanje
zemlje rodjen sam sam, umricu sam
od crnih kutaka do kostiju i mesa
ovih lutaka, igra sjene na zidu
Igra vatre u kaminu
grebanje po plafonu, jebanje po bontonu
ima krvi u ovoj crkvi, a brod se klima
sta tjera ljude u sve vecu odjecu, a nije zima
Moj zec je siv, isfrizane oci ima
plisan je i nocima je kratija trajanje
zavijanje vukova zavija u lajanje
ovo nije neko Donnie Darko sranje
A rub ekrana je daleko
a vani je mecava zeko, vani je oluja
kad mi ga je mater tila uzet
mislija sam da je guja
al’ sad znam da me dovoljno dugo cuva
duhovi u beskonacnost