Djecaci — Optika 2005

(Izvuceno iz pjesme bitka za nekropolu)

Ostavljam ratnike

svijetla mrtve u mraku

cijeli zivot zivim u strahu

da li sam na pravom vlaku

koji vozi na putu do grada mrtvih

Zeljeznu saku drzim uzdignutu

jer mi je energija u padu

svijet se ne okrece oko mene

i ne osjecam promjene u zraku

(potpuna asimilacija)

Svu nadu polazem u

360 konstruktivnih ideja

po satu koje nestaju u

sljedecem kadru

(pokretne slike su govno)

Moj um na aparatu

kibernetickom implantatu

drzim ga u sefu na najdubljem katu

i ne mogu ga koristit

(izvan uma)

Na opustosenoj planeti aveti

moje svijesti dekontaminiraju

vremensku kapsulu

svjesni onoga sto ce se dogoditi

Vjesti ja i batman 3000

ubili smo se

da bi vi mogli jesti

(za sve mlade kanibale)

Neumjesni komentari sada

sada su stari i nisu smijesni

ja sam putovao kroz vrijeme

U doba kada stogodisnji rat bijesni

nabavio sam zeljezni mac

velike moci

(u zeljeznoj galaktici)

Takvi su uvjeti da tebi steti

masina je Bog je Bog masina

radioaktivnom tintom

sami ispisuju se retci

Od Ku Klux Klana

preko sljedbenika kabale

do svakog clana kluba

ratnih veterana

Sta su izgubili pojam zabave

ti likovi stvarno

imaju sjebanu dioptriju

Od Hitlera do Busha

Jadakissa i Bush Babiesa

od leteceg cirkusa Monti Pajtona

do Elvisa, svi oni imaju dioptriju

od GZE do RZE

Imam krivu optiku

al’ bar svima priznam

astigmatizam

kad stigne kriza

Vidim nadu

ruku pruzam van za nju

i nek je ruzna

bar mi produzava patnju

Da nemam jedno oko

baca bi ono stakleno

oko naokolo, nocu

da se ljudi sloze

Da im vire rebra iz koze

buduci da imam oci

moram bacat rijeci

i vatat ih u stihove

Sekspirijanski

pijan od slogova

bizeci iz vinograda bogova

sa rimom u saci

To smo Kid Radja, drugi

sinom i ja na traci

misao sijevne

Djecaci zagrme rijeci

Rijeci sta lijece

pa rijeci sta nece

da udju u okvire

rijeci sta su vece

I nece da se smire

rijeci sta zive

i umiru na papiru

rijeci sta plesu

Mrtve pijane na piru

rijeci od jutra

sta ih sreces navecer

pa kad ih vidis sutra

bacis ih u smece

Ref.

Jednom za repere

drugi put za um

treci za sve ostalo

that’s how we do

Sedimentiram misli

dok ne dosegnu gustocu

dovoljnu da izbace

iz mista tektonsku plocu

Moje rijeci su ka

zvijezde sjaje samo nocu

namjesti opticke sprave

veceras pricam sljepocu

Prva stvar, koju ne shvacam

je ta kako druge

ljude nije strah

bacit sestar u smece

Tek dvades’jedna

vec se osjecam prestar

da ulijecem u klub

i skacem totalno uneredjen

Izmedju umjetnih barbica

i misicavih kenova

u mocvari sljokica

i osuncanih tenova

Sta sa gomilom gelova

cine zivi pijesak

ne zelim vas ni doticat

a kamoli tu plesat

Pa kad mi se sve skupi

kazem drugi glup si

kako si moga mislit

da ce zivi ljudi

Odgovarat kalupima

koje si ti konstruira

sve nacrte zapali

a planove opstruiraj

Ref.

Jednom za repere

drugi put za um

treci za sve ostalo

cetvrti za nju

Toliko sam djetinjast

da me jos uvijek iznervira

kad jedan na drugi

polegnem dva svemira

A polozaj zvijezda

naravno, nije identican

i kad napokon postanes

moralan i etican

I predjes onaj banalni

stadij u kojem su lazi

svejedno relacija je

pocela od konstelacija

Koje se ne slazu

i jos uvijek se javi ta

tiha razlika zimi

u vrijeme praznika

Volim te, ubit cu te draga

ne budi pokunjena

na mojoj slici uvijek ces

stajat okrunjena

Percepcija je subjektivna

ne postoji istina

nisam cisci od ostalih

nit sam prljav medju cistima

Influenca mi je car

odkad je reka onaj lajn

osnova je samo suvise

sebicnih osoba

Nisam star, al’ sam zreliji

od ovih spodoba

sta mi upadaju u vidno polje

i remete optiku dvi ‘iljade i pete

Evo i mene, dosa sam, Kid Radja