Djogani — Ne daj se

Ma, meni negde oko osam

zvoni telefon

preko zice cujem neko

mumla mi k’o slon

Skoro je devet, kretenu

pa ti spavas jos

ustani, mars

ti si stvarno los

To me cale, to me cale

probudio tad

sta da radim sad

ubice me gad

Ja ustajem, pogled bacam

na moj stari sat

vidim kasnim i bez igre

dobijam sah-mat

Kupatilo mi hladno

bojler mi ne radi

ledara u sobi

k’o da frizider me hladi

Ja kroz prozor gledam

ovde kisa opet pada

otvaram frizider

jao,gusim se od smrada

Na stranu, na stranu

na stranu to sto imam manu

ispricacu vam pricu

samo nek’ me se okanu

Neki ljudi s puno cudi

daju mi los znak

uvek kazu „los je mali“

a ono je mrak

Ref. 2x

Krenes korak ili dva

sve propada

kud da krenem sada ja

put kosmara

Zivot uze meni sve

al’ ne ide, bejbe

ne daj se

Ma, gde da idem dalje

kada pocelo je lose

ovaj zivot, kako staris

gura te u cose

Ma, nije vazno, idem dalje

zivot mi snen

ma kuda idem

saplecu me i prate me

U autobus, u autobus

ulazim sad ja

i ceka me frka, vidim

bas na korak, dva

Jedan mali, sav se hvali

k’o, glavni je on

gura ljude oko sebe

dalek’ mu bonton

Ja mu pridjem, pa mu kazem

s’a je bilo, s’o

nije nista, sta je

ma, nije lepo to

A on krene na kvarnjaka

da mi spusti mrak

zaustavi mi dah

a ja rekoh „ah“

I pitas se, pitas se

da li ti je kasno

i nadas se snovima

al’ sve ti je jasno

Zivot je, brate, brate

prosao kraj tebe

i rek’o ti u lice

ma, ko te jebe

Ref. 2x