Djordje Balasevic — Jaroslava

Umesto molitve rekla si

o tom cu misliti sutra

sa sminkom od gara

k’o Skarlet O’Hara

tvoj preslikan lik

I dugo plutala k’o brodolomnik

ka obali jutra

nekad tisina zna prepasti dzina

kad ispusti krik

Jos jednu noc si izgurala sama

Cehov je zaspao blazenim snom

ni ne zna da je

orgijala tama pod prozorom

Vetar je vezbao violoncelo

ceznjive skale u nedogled

zora ti brizljivo pipnula celo

negde u tebi je goreo led

Ref.

Princezo, javi se

jos imam dzep u kom se

hladni prsti zgreju

posalji poruku, da vidim jedno

to pisamce na displeju

Sve mi nedostaje

cuvam u damastu

jos kalup tvoga vrata

princezo, dosta je

dve i po godine

smo taoci inata, sta ti je

Plima banalnosti tvoj svet

zapljuskuje k’o Atlantidu

dok smrka bioskop

fali ti neko da napravi geg

Da ti za rodjendan ispise sonet

na komsijskom zidu

i s’ bandom cigana

pod tvojim prozorom utaba sneg

Na podmetacu jos crtam tvoj profil

suvisna pitanja izbegnem fintom

ime ti ispisem u svakoj strofi

nevidljivom tintom

Pod mojom jelkom do proleca stoji

jedino dar tebi namenjen

zauvek fosil tvog struka postoji

na mome dlanu okamenjen

Ref.

Princezo, javi se

neke se pobede dobijaju na juris

ne tvrdoglavi se

priznajem javno

da se genijalno duris

Opasno postaje

na durske akorde se paucina hvata

princezo, dosta je

dve i po godine

smo taoci inata, princezo, dosta je

Ref.