Djordje Balasevic — Julia

Tamburu mi prod’o Cigan

slatkoreciv i prefrigan

cukununuk prosjaka i begova

omakne se prst na struni

nesretna me pesma zbuni

ne znam da l’ je moja ili njegova

Ma, nek’ me spali grom ko senjak

ako ima sta za cim bi zalio

proklet da je obesenjak

tugu mi je s’ tamburom uvalio

Darov’o mi knjigu rabin

ubojitu k’o karabin

ako umes laz od lazi probrati

al’ vec odavno ne znam vise

da l’ je citam il’ je pisem

ja zaustim a mudrac se obrati

I tako, u mastiku suza kane

muti casu, pa i dane zamuti

ja sam sebe manji komad

veci deo cini Nomad

a taj cudak nesto bunca

njemu nikad dosta sunca

Ref.

Jablani tuze jalovi

i dok ih slusam

uvek me hvata ritam jata

zal za jugom

prolaze nebom zdralovi

i ova dusa i nocas ore tamo gore

za tim plugom

Ukrao mi ljubav lopov

sin doktorov,unuk popov

odveo je u zemlju bez snegova

u snove mi bosa bane

pripretim joj da zastane

da l’ je u snu moja ili njegova

I tako, krckam dane k’o orase

sta zagorci ne mora se zagristi

sejem svet kroz sitno sito

trazim nesto narocito

pokajnika i begunca

nekog s’ one strane sunca

Ref.

Ref.