Djordje Balasevic — Kao talas

Negde se pipnu nasi mali svemiri

kada vec pomislim da spavas

zasumi saten, tama se uznemiri

i kao talas naidjes

U skoljke tvoga pupka leto zimuje

tu cuvas mrve sunca za nas

sa tvojim dodirom se ceznja rimuje

dok kao talas nadires

Ref.

I nista vise nije vazno

lice sveta zlobno i lazno

se raspline za cas

i niko vise nije bitan

svi su pesak prezren i sitan

pesak ispod nas

Srebra decembra kuju prsten za tvoj prst

niz tvoje sapi zvezda pala

zalud te privijam uz sebe k’o uz krst

ti kao talas izmices

Ostavljas slane kapi bistre

i jato dobrih mirisa Istre po sobi razvijas

ostavljas varljiv zalog pene u srcu

ove napukle stene koju razbijas

Ref.