Djordje Balasevic — Ljubav ne pobedjuje

Ljubav ne pobedjuje, nijedna od stotine

to su samo drevne zablude, vise izmisljotine

maslo ludih pesnika, prevejanih lisaca

raznih muzikanata, glumatala i pisaca

Znam ljubav rusi zidine ponosa i tastine

ali bajke da pobedjuje to su budalastine

lako je izigraju, kao trsku slome je

nikoga ne porazi sem onoga u kome je

Romeo i Julija pravila su krsili

sitnim slovom poceli

pa krupnom tackom tu pricu zavrsili

Na vernost se zakleli, samo srca sledili

da je tuzno, tuzno je

al’ nisam ubedjen da su pobedili

Ljubav je tek akrostih, refren stare arije

takvi nikad ne pobedjuju, a to su kojestarije

utvrda bez strazare, poharama krunjena

naivna i ranjiva, zanesena i zbunjena

Orfej se oglusio o pretnje i pridike

davni hades prosao pa opet ostao bez Euridike

nesretna Karenjina crni zar na auri

inicijal Puskina zorom ugraviran na kobnoj cauri

U kraj oka tinjaju mali zlatni grumeni

daj mi Boze stih da utesim jedan nosic rumeni

pa da, ljubav nosi dolamu od vilinskog prediva

i mozda ne pobedjuje ali je zato nepobediva