Djordje Balasevic — Mrtvi

Od losih vesti i reklama prognan

utekoh na treci program

gde je, nekim cudom, tekla poznata burleska

svi oni gegovi i lica ista

slikovnica sto se lista

Setno, k’o na dnu skrinje nadjena sveska

osmeh se zaledi na cas

gde su sad Laurel i Hardy

i ovaj ljuti zrika i njegov beli psic

O, svi su mrtvi, odneseni

brsljan je davno prekrio stih

od zla i briga su reseni

al’ divna ludost,

k’o oreol jos rominja oko njih

Bila je berba, osta’ fotka od nje

leto neznano gospodnje

no, uglavnom, ta su burad otkad popijena

cale s’ kacketom, cuvenim, od tvida

putunju sa ledja skida

Deda pred vranca spusta otkose sena

u smedjoj senci bresaka

samo po bluzi poznam majku

i k’o da cujem mobu i kikote niz drum

Al’ svi su mrtvi i blazeni

brsljan je davno prekrio stih

od zlih vremena su spaseni

a trag postenja i dobrote

k’o oreol jos rominja oko njih

U godisnjaku skole

vazna lica smekera i bubalica

ali samo jedan moto, drzi se, planeto

sanjari, genijalci, sampioni

zrtvovani k’o pioni

Pale su zastave u cetrdes’ petoj

kad god ih sretnem, zale se

sapucu k’o zaverenici

al’ pijan dah je vetar sto zmaja ne dize

Ma, vec su mrtvi, a hodaju

ja nisam rodjen da cekam smak, ne

moj zivot nije na prodaju

a kada pletes svoj oreol

za to i nema boljeg mesta nego mrak