Ne volem, nikog, lutko
takva mi je narav
kao odzak, star i garav
puno dima je kroz mene proslo
Ne volem
ujne, strine, sogore, komsiluk
nataknem ih na civiluk
od njih nista dobro nije doslo
Ne volem
semenkare, cigose trubace
burek, ulicne pisace
nek’ mi moju lepu varos vrate
Ne volem
Dzipadzije, Dizel butikase
restoteke, tamburase
svaku pesmu, bar za strofu skrate
Mater im
Al’ tebe volem, to je fakat
ti si mi ljubav jedina
prodacu onu nasu kucerdu „na lakat“
pa nek’ je stoput dedina
da kupim cetir’ konja besna
da ih u oblak upregnem
pa s’ tobom, di nas niko ne zna uteknem
Ne volem
kad mi gace udju, di vec udju
te sto brinu brigu tudju
kosticu u strudli od visanja
Ne volem
zatucane, gratis, kravatase
hipohondre sto se plase
da dobiju rak od razmisljanja
Ne volem
krvolocne pse i gospodare
nadjubrene trotoare
maskirne, kad navale na pendzer
Ne volem
one lopuze sto voze tudja kola
znaju azbuku, do pola
micu usnama, dok sricu pejdzer
(nji` se malko gadim, pravo da ti kazem)
Al’ tebe volem, to je fakat
ti si mi ljubav jedina
prodacu onu nasu kucerdu „na lakat“
pa nek’ je stoput dedina
da kupim camac na dva vesla
i onaj sesir rogozan
pa tebe di nas niko ne zna
odvozam
E onda, ne volem
sizove i nervne bolesnike
pre ih pustali za vikend
sad ih puste pravo pred kamere
E, ne volem..
Sve te lezibejke, da prostite…
Prorocice…Travestite…
Nek’ mi gospon-dame ne zamere…
Ne volem..
Teget girtlu na teget mantilu..
Sestu licku..Sedmu silu..
Opa-cupa preko Okucana..
Ne volem
izbore, televizor, plakate
dosta, ako Boga znate
Ludnica je, kanda, otkljucana sirom ostala
(provert’e, molim vas)
Al’ tebe volem, to je fakat
ti si mi ljubav jedina
prodacu onu nasu kucerdu „na lakat“
pa nek’ je stoput dedina
da kupim adicu od peska
na njoj sumarak nakrivljen
da tebe di nas niko ne zna
sakrijem
Ne volem..
Uzdrzane..Trezvene..Pa dzoging..
Takve najpre trefi sloging..
Al’ ni krkanje mi nije blisko..
Ne volem
Sto odasvud samo cujes, daj mi
il’ se prosi, il’ se zajmi
jebo te, ja nikad nisam isk’o
Ne volem
strebercine, vecne odlikase
crne rolke i sektase
ne padam na Tibet ili Burmu
Ne volem
skrtariju, intelektualce koji vazno
vrte palce
kupis ih za spricer i kavurmu
(koju ja licno ne volem)
Al’ tebe volem, to je fakat
ti si mi ljubav jedina
prodacu onu nasu kucerdu „na lakat“
pa nek’ je stoput dedina
napuklo srce, na dve pole
ljubav je teret, pregolem
bas ni to, sto te tol’ko volem
ne volem