Djordje Balasevic — Ostaje mi to sto se volimo

Moj drug iz detinjstva zivi sretno na selu

k’o u ruskom romanu, tacno tako

ima zenu i sina

ima podrum pun vina i sve mu je ravno

U poslednje vreme ja ga vidjam sve redje

samo onda, uglavnom, kad nesto slavi

al’ on ne pita puno

pruzi ruku i kaze nisi bio odavno

Ref.

I secamo se dana kad smo jos bili

divlji k’o jeleni hitri

i sve smo blizi istini i tuzi

sto smo blizi sledecoj litri

Pitam ga da l’ zna

da si otisla, da si otisla

pa dabome, kaze on

imala je drugog, to znas

Pitam ga da l’ zna

da se volimo, da se jos volimo

o blago tebi, gundja on

nekad si k’o dete bas

Moj drug iz detinjstva zivot posmatra skrto

vidi nebo i zemlji, ma, ima pravo

ja sam prokleti pesnik

koji stoji na kisi, koji laze i voli

Mada smo ucili istu grubu zivotnu skolu

mi smo nekad daleki, ali to je ljudski

svako nosi u sebi nekog svog malog Boga

kom’ se potajno moli

I secamo se dana kad smo bezali vetru

k’o besni cilasi

i sve smo blizi istini i tuzi

sto smo blizi sledecoj casi

Pitam ga sta sad

kad si otisla, kad si otisla

ma vrlo vazno, kaze on

pa ima toliko slicnih njoj

Pitam ga da l’ zna

da se volimo, da se jos volimo

ma kojesta, gundja on

dodaj bokal, stari moj

Moj drug iz detinjstva se ozenio zelen

al’ je imao srece, ja vidis nisam

ja sam ljubio razne

neke potpuno prazne, neke potpuno strane

I sve mi se cini da ne postoji nacin

da mu objasnim tebe, jedinu pravu

zato topim u vinu citav svet

jer u casu moze svasta da stane

Pa brze vracam pricu na detinjstvo

i na zdrepce znojavih sapi

i sve smo blizi istini i tuzi

sto smo blizi sledecoj kapi

Ref.

Pitam ga da l’ zna

da je nevazno sto si otisla

ajd’, u redu, kaze on

i sta ti sada ostaje

Ostaje mi to

sto se volimo, sto se volimo

da l’ zbog vina, gundja on

al’ ovo smesno postaje

Ostaje mi to

sto se volimo, sto se volimo