Djordje Balasevic — Regruteska

Sine moj, ti se majke secas nejasno

dobre senke iznad kolevke

poc’o si da pamtis prekasno

osluskujem lepet Andjela

znacu valjda da je nadjem ja

Mani me, nas sam dom ko cergu selio

tepanja na vino mirisu

njene stvari sam razdelio

svaki praznik minut cuteci

sebi nisam znao uteci

Stade sve, samo zivot prodje

sine moj oci njene plave

stize dan da u vojsku podjes

cudni se ovde sveci slave

Sine moj kako da te pustim

ti si sve sto mi od nje osta’

di ces s tim trepuskama gustim

zivot bas ne zna sta je dosta

Ma slusaj njih sto uz bojni poklic legaju

pevaju u slavu nozeva

pevaju pa onda begaju

poslo vreme s goreg na gore

razigralo one najgore

Sine moj, gajde ce ti baba kupiti

tamburu sa ticom sedefnom

cure ce pred kucom pupiti

nek se sorom digne prasina

kad bataljon suknji marsira

Stade sve, samo zivot prodje

sine moj oci njene plave

stize dan da u vojsku podjes

lumpuju usijane glave

Sine moj, sve su to barabe

ne dam ja svog spomenka bokor

derane drz’ se svoga babe

nisi ti za taj jad i pokor, bre