Djordje Balasevic — Rodjendanska

I vraga cu ubediti da se mane zla

mesecinu da niz lotru dosunja do tla

pse da ne laju ako bas ne moraju

zvezde da se preslikaju na mom oraju

A kosova par

crnih kao gar

da po struni prima plesu

da se gnezde na begesu

I godine ubedicu da sve isto je

ove sede da se srede i upristoje

raj da odskrine dveri cuvene

beli zumbul na reveru da ne uvene

Prosjak ili kralj

izadje na kraj

i s dobrotom i sa zlobom

samo da jos umem s tobom

Ref.

Pa, sretan rodjendan, moja mila

nevesto si krila sakrila

ako neko zna — znamo Bog i ja

medju svetom naci andjela

Vreme ne ide tvojim sorom

cim taj korak ne znas brojati

po licu nam vrag nasara svoj trag

ti se nemas cega bojati

I prodje zivot, kao da ga vuku dorati

voleti je, kadgod, kao potok orati

katkad ne vidis brazdu za sobom

al’ postoji neko ko se brine i o tom

Nekad posumnjas

al’ moras da znas

da se brazda vidi s neba

i taman je tu gde treba

Ref.

Sretan rodjendan, mila moja

ponoc plete venac spokoja

vetric rasprema bokor bagrema

da na njemu april zadrema

Dunav zastane, nebo cakli

grad se kiti za tvoj rodjendan

i ako neko zna — znamo Bog i ja

da je dan bez tebe procerdan