Djordje Balasevic — Samo da rata ne bude

Pijani momci prolaze

duz nase tihe ulice

oni u vojsku polaze

prate ih tuzne curice

brinu ih slutnje sulude

da rata ne bude

Ne mogu da me ne sete

suze na vrh tvog nosica

devetsto — osamdesete

ulice Brane Cosica

i voza crnog k’o da s njim

zauvek odlazim

Ref.

Znas sta

neka mora sve potope

nek’ se gleceri razvale

i vecni snegovi otope

Pa sta

neka kise podivljaju

neka gromovi polude

samo rata da ne bude

Znas sta

nek’ se doba preokrenu

nek’ se zvezde uznemire

nek’ se planine pokrenu

Pa sta

vetri nek’ pomahnitaju

nek’ se vulkani probude

samo rata da ne bude

K’o zlatni prah

oreol sna

oko malenih glavica

i nasa ljubav nad njima

cuva ih kao lavica

lose te vesti uzbude

da rata ne bude

Ref.

Samo da rata ne bude

ludila medju ljudima

veliki nude zablude

plase nas raznim cudima

i svakoj bajci naude

nek’ rata ne bude