Djordje Balasevic — Saputnik

Na granici sam bio posle ponoci

mrak je moja boja i tu nema pomoci

carinik, jos decak

klimnuo mi glavom, zvanican i krut

i samo lupio pecat

sve u redu, laku noc i sretan put

Put se odmotava ko dugi sivi sal

sutra ce se stare koke picnuti za bal

takav dan se pamti

petnaest godina u vetar poslatih

dolaze svi maturanti

al’ ce neki neke tesko poznati

Dosadne proslave

mi dodju kao kazna

ali svejedno, idem

mozda najzad saznam

Ref.

Gde je moja pegava

dugo me izbegava

nije mi se javila, nikad vise

magija je prestala

negde mi je nestala

kao leptiri pre kise

Gde je moja Peggy Sue

nije ovde, rekli su

oni su odselili, nemoj zvati

ostao je samo lik, mali verni saputnik

mali svitac srebrni da me prati

Promicu dani kao jablani uz drum

jutro vec mirise na vanilu i na rum

gde su, kako se drze

bas da vidim sta je s’ dobrim djacima

oni se potrose brze

mi smo nekad bili generacija

Dosadne proslave

mi dodju kao kazna

ali svejedno idem

mozda najzad saznam

Ref.