Djordje Balasevic — Uspavanka za decaka

Pricace ti jednom mozda

kako sam ja bio sto-sta

pile moje, pace moje malo

mudrovace badavani

kad me nema da se branim

da sam blizu, ne bi im se dalo

Pricace ti o plovidbi

ti sto nisu sidro digli

sta sam za njih neg’ ukleta sajka

tvrdice sa cudnim sjajem

da sam drhtao pred zmajem

videli su oni iz prikrajka

Al’ ti slutis otkud bore

trunje se u oku diglo

olujno je tamo gore

gde nas nije puno stiglo

znam da sanjas more sveca

i korake po tom doku

ti si tamo bio u mom oku

Pricace ti, kojekakvi

zloba se k’o rubin cakli

kako odjek mog osmeha jeci

i klece se u pretpostavke

kljuckajuci kao cavke

moje lose prepricane reci

Brojao sam ljude s krsta

pravila i izuzetke

posvud promasena vrsta

samo retki nadju retke

znam da sanjas vaskrsenje

jednu siluetu plahu

ti si tamo bio u mom dahu

Pricace ti jednom svasta

boljima se tesko prasta

pile moje, pace moje malo

i silni misevi u boci

javice se k’o svedoci

pustolovnog traganja za Gralom

Ne znam vise, Boze prosti

dal’ da strepim

il’ da stremim

da to breme posebnosti

i na tebe nakalemim

ako nije kasno vec

Jer znam da sanjas rimovanja

krike i tisinu nemu

ti si bio svugde

u mom’ svemu

pile moje, pace moje malo

lavce moje