Dobrivoje Topalovic — Ko te budi u svitanja bela

Ispred mene prazna casa

zagledan sam u dno njeno

i pitam se s’ kim si sada

uvek meni draga zeno

Ref. 2x

Kome si kose u prste uplela

ko te budi u svitanja bela

kome zorom sapces sa jastuka

tvrd je jastuk, meksa tvoja ruka

Ti si bila poput vina

moja varka i istina

i otisla neosetno

tako tiho, zagonetno

Ref. 2x

Ova bolna dusa moja

uspomene davne broji

u njoj pored teskog bola

tvoje mesto prazno stoji

Ref. 2x