Don Almir — Moja dusa bosanska

Prosla je ponoc, zaspali su svi

pred sobom sad ni prsta ne vidim

ja cu se polako kuci odvuci

umjesto nje jastuk zagrliti

navik’o sam ja na moje poraze

navik’o sam ja na mracne ulice

Znam da za mnom neces suzu pustiti

znam da za mene neces okom trepnuti

njemu ces se mirno pustiti u krilo

kao da nikad nista nije ni bilo

navik’o sam ja na tvoje folove

nestaje mi dah

ali ipak kazem dobro je

Ref.

Plakao bih sad, plakao bih zbog tebe

ljubio bih tvoje usne nevjerne

molim Boga da te vrati jedan dan

takva ti je moja dusa bosanska