Dragi Domic — Sunce moje

Polako me lome ova hladna jutra

mislio sam jaci sam od svih

bez dodira tvojih necu moci sutra

tek sad vidim ne mogu bez njih

Kidaju mi srce suze prolivene

jos me prati onaj oblak siv

rekoh ti na kraju nebrini za mene

a ja, veruj jedva da sam ziv

Ref.

Koga sad sunce moje

grejes pogledom

dok ja svoje jade

krijem laznim osmehom

kome sad sunce moje

lepsa si od sna

nek te nikom ne da

kad to nisam znao ja

Zivot mi i dalje neduznome sudi

dok ja sanjam onaj osmeh tvoj

i pod vedrim nebom jos me tuga

budi nemam kucu, ulicu i broj

Ref.