Drago Mlinarec — Stranac

Stizem u dva i deset

kroz noc juri vlak

brzi do njenog grada

nestaje kroz mrak

Na stanici ona ceka

snijeg stalno pada

vidim njeno lice

u svjetlima Beograda

Ref.

Dalekih zima

ne sjecam se vise

dalekih zima s njom

Zivimo poput ptica

predajemo se tisini

govori da me voli

u sobi, u bjelini

Pali svijece, karte gleda

vjeruje sudbini

a nebo stalno snijezi

na grad u bjelini

Ref.

Sad sam stranac, davno je bilo

mogu se samo prisjecati

izgubili smo

zao mi je

Ref.