Dule Lusin — Ne volim svetla Beograda

Ref.

Ne volim svetla Beograda

oci ne trpe taj lazni sjaj

nekome mozda to inponuje

a meni samo sluti na kraj

U mojoj sobi tuge

bez igde ikoga lezim

sanjam otvorenih ociju

od surove stvarnosti bezim

A tamo negde u sumi velegrada

zivot tece sve je po planu

dvoje mladih se vole

u malom iznajmljenom stanu

Ref.

Jer prejaka su sva svetla ta

za moju malu sobu u tami

mnogo je teze postojati

kad shvatimo da ostali smo sami

Pokusavam da zaspim

sklapam oci okrecem glavu

misli su dole na uscu

gde Dunav ljubi Savu

A ko mene nocas da ljubi

u domu tuge bez tople reci

gde li su sada te oci

i kuda da krenem ka sreci

Ref.

Ref.