Dule Todorovic — Mrzim jesen

Po kaljavom putu svelo lisce pada

nakvaseno rosom od jesenje kise

polako se gasi i poslednja nada

ona moja nikad nece biti vise

Ref.

Mrzim jesen sa maglama sivim

sto mi srecu sacuvala nije

kako dalje bez nje ja da zivim

kad je bila moje najmilije

Ovim putem sutra svatovi ce proci

kroz zamagljen prozor gledacu ih setno

zadrzati suze vise necu moci

a usne ce nemo pozeleti srecno

Ref.

U avliji njenoj postavljene satre

na kapiji venac ispleten od cveca

prasci i janjci peku se kraj vatre

drugome se sprema, nekad moja sreca

Ref.