Dusan Kostic — Beogradom petli ne poje

Otisli smo ja i moja draga

jednog jutra iz rodnoga sela

al’ zauvek ostase u nama

nase kuce i seoska prela

Ref.

Beogradom, majko, petli ne poje

ostase u selu uspomene moje

svakog jutra kad zora zarudi

mene draga poljupcima budi

Budili me petli svakog jutra

i ja putem krenem svoje stado

selo cuje zvonce na sred puta

pa se pita ko ustaje rano

Ref.

Poznala bi zvonce jedna mala

dok kroz selo prvi petli poje

jednog jutra dosla je bez stada

na livadi ja ostavih svoje

Ref.