Dusan Svilar — Nisam ja dobrovoljni davalac suza

Poslednja noc sa tobom je trajala ko vek

svetlost je otisla, ostala ti sena

kad zena na kraju bas ne ispadne covek

coveku dodje da se isplace k’o zena

Svaka tvoja sitnica je kao mina

nagazim sto puta na njih u jednom danu

kad god odvrnem zatvarac tvog karmina

tvoji osmesi se razlete po stanu

I oni tvoji bivsi ostali su sami

i ono tvoje nikad dovrseno pismo

i one dve karte za zadnji red u tami

za onaj film sto samo mi gledali nismo

Nemoj nikad da mi priznas

to sto nekad nisi htela

ostavi ti to za suset

kad se s Bogom budes srela

Ref.

Sve tvoje lazi ja da zapalim

to bi bila vatra velika

da mogu na nebo da provalim

neko molitvom od celika

Da odem samo da ne tugujem

ne znam kako dno sam dotako

mani suzu ti ne dugujem

posteno svaku sam ja tebi isplak’o

Ni sam ja dobrovoljni davalac suza

moje su usi od placa gluve

dobrovoljni davalac suza

moje su oci k’o barut suve

Nisam ja dobrovoljni davalac suza