Dzenan Loncarevic — Dva su koraka

Zasto ne mogu na greskama svojim

da se ucim kao drugi ljudi

kao da samo zato i postojim

da zbog tebe na kraju poludim

Svaki je dan drama ispocetka

nova svadja, jos jedno pomirenje

ne znam sta jos ja tu kraj tebe cekam

novo sunce ili pomracenje

Uzalud srce ja preklinjem, oslobodi me

a slepom ulicom ono vodi me

Ref.

Dva su koraka od zvezda do dna

nebo ili prasina

da ostavim te glave dignute

i da takvog pamtis me

ili da ostanem tu u ovom nasem bunilu

da precrtam sve i pristanem na sve

Odavno dane vise i ne brojim

svi su isti u beskrajnom nizu

ukopan na istom mestu stojim

a zivot ovaj, znam, nema reprizu

Ref. 2x