Edo Maajka — Mahir i Alma

Ljubav

ljubav je smisao zivota

prica mi covjek za sankom

dok cigaru mota

Ljepota njena se ne moze

ni s cim mjerit

rece mi krvavih ociju

i ode rakiju potegnut

Zove se Alma

i sjedila je sama u klupi

ja joj prosu

neki fazon glupi

Reko dze si curo zgodna

ona kaze da me pozna

ti si Mahir osmi dva

vec te dugo gledam ja

Bilo je pola dva, april peti

Mahir se sjeti

odmah smo se zaljubili

i pred svima poljubili

Hodali smo skolom

drzali se za ruku

djelili istu klupu i uzinu

i imali istu druzinu

Istu srednju skolu

s njom sam pjevo u horu

izigravo foru

vozili se na mom motoru

Ja Alma i Tomos

imali smo mali kosmos

svoje drvo uz Savu

stotinu djece u planu

Svoje pjesme svoje price

nasa hrana, nase pice

nase zvijezde i nas grad

sjecam se ko sad

Rekla je Mahire bojim se

pazi da me ne boli

bojo sam se i ja

al’ sam znao da me pravo voli

Ja i Alma goli

i njoj i meni prvi puta

bilo je ljeto i Ficibajr

nase drvo pored puta

Nikad necu zaboravit

taj miris trave

u ocima zvjezde kako sjaje

topli vjetar sa Save

Taj dim cigare

moj izgubljeni pogled

jednog dana bit cu ti zena

a ti moj covjek

Konobar, daj jos jednu

ja izvadi sice

donesi Mahiru pice

da cujem ostatak ove price

On svoj konjak sastavi

pa pricu meni nastavi

Almini starci

su bili na rastavi

Nije mogla vise trpit

non stop svadje

pa je kod mene zivila radje

dok se sama negdje ne snadje

Medjutim to se oduzilo

na jedno dvije godine

pa smo presli u stan

kod moje bliznje rodbine

Reko hajmo se ozenit

datum svadbe 3. maj

na svadbu cemo pozvat

cijeli nas kraj, tu je bio kraj

Dan prije vjencanja

doslo je do sranja

ona bila je kod matere

tam’ ce docekat svatove

Al’ umjesto svatova ljudi

pale su granate

pobjegla je s materom

kod svoje tetke Fate

Svi znate, bila je panika

spasi zivu glavu

ja sam preplivo Savu

imo srecu pravu

Probo sam je nazvat

medjutim pukle su veze

Alma je mrtva, Alma je mrtva

to su bile rijeci Kreze

Krezo lazes, lazes Krezo

jebat cu ti sve

ne lazem Mahire matere mi

evo pitaj Alije

Alija reci nesto

ljudi nemojte me sad zajebavat

vidio sam kako je pala

kad je posla pretrcavat

I mrtva je sto posto

jer ja sam zadnji osto

poginuli su jos dvojica

sto sam ih po nju poslo

Bez zraka sam osto

sedam dana nisam mogo jest

ceko sam svaki dan

da neko kaze neku vijest

Al’ nista ni vijesti

ni zivota u meni

samo alkohol u mojoj veni

i sjecanje o jednoj zeni

Otiso sam u Njemacku

i poceo tam’ radit

reko lakse cu je zaboravit

i malo cu se oporavit

Dan za danom, 12 sati dnevno

radio sam vrijedno

poso i rad samo

da zaboravim na rat

Godine su prolazile

i naniza ih se vec 6

zavrsen je rat

u Bosni je to vec stara vijest

Sta cu dole, nemam nista

tu sam sebi zivot stvorio

ma hajmo dole na par dana

moj frend me nagovorio

Doso sam dole

i bilo je sve u najboljem redu

dok nisam sreo, koga

Alminog rodjaka Vedu

Dze si Mahire, dze si Vedo

evo kaze bas sam sada

kod Alme kreno

zar si seno Vedo sta me zezas

pa Alma je ziva sta ti to ne znas

Noge mi se odrezase

i sve slike nase dosle mi na oci

vodi me Vedo moram do nje doci

ma nece moci, reko molim, on mi

kaze, pa Alma se udala za kebu

s njime ceka bebu i to drugu

prosle godine mu je rodila curu

Dade mi broj telefona

odma sam je bio nazvo

reko halo Alma izvini

jebiga nisam ni ja znao

Tako poce razgovor

2 sata smo plakali

jedno drugom se jadali

dok smo zajedno razgovarali

Izvini Mahire

takva je sudbina bila

ako ti ista znaci

kcer mi se sad zove Mahira

Nisam znala dze si nisi mi se javljo

udala sam se za kebu

i sad ga volim ono pravo plaho

hajde zdravo, zdravo, vidimo se sutra

Evo sad sam tu

konobar daj nam sad

jos jednu ljutu

Pa reko sta ces sad

hoces se ic nac s njom sutra

sjedi Edo pit’ cemo do jutra

kapnu mu suza ljuta

Dize se on, kaze, izvinite ljudi

odoh sad pisat

zacu se pucanj

i sva raja poce vristat

Izletio sam odma da vidim sta je to

mercedes, krvavi pistolj

i Mahir se je ubio

(ubi se, a steta bio mlad covjek)

Silvana

Nocas mi srce pati

nocas me dusa boli