Moja zemlja je u obliku srca,
tu izmedu istoka i zapada,
u njoj narod voli da puca
i jedan drugog da napada,
tu zive tri vjere, tri nacije,
svako svakog u glavu jebe,
svi su zeljni separacije.
Njome vladaju tri predsjednika,
tri stolice za tri vuka,
za baliju, ustasu i cetnika,
sva trojica zeljna patnje i muka,
a narod jadan pati,
u dzepu nema ni pare,
primoran za vlast umirati,
ostale mu bijeda i rane,
iz rana dusa otisla,
nema vise ni veresije ni popusta,
nema osmijeha i pomoci,
kuce se zakljucavaju po noci,
svi vjeruju u bolje sutra,
al nikad nista ne cine,
uporno jedu hljeb bez putera,
dok gazde lazu s bine,
a bine su cvrste, jer ih drze ljudi
s pendrekom i puskama,
svojim gazdama vijerno sluze,
da zive ugodnije i duze,
bit ce bolje stariji govore,
vi ste nase mlade nade,
ja ne nasjedam na takve fore i folove,
zelim zivjeti svoje snove,
blizu mora na Balkanu
izmedu istoka i zapada,
ja lijecim svoju ranu
i molim Boga za malo rada…
(gotovo)