Edo Maajka — Sevdah o rodama

Ovde, vise ne dolaze ni rode

ne gode im vise nase flase

Balkan im vise

jednostavno ne pase

Jer grijeh je rodit’ dijete

tu ‘dje metci lete

‘dje seljaci prijete

i gdje su pametni postali mete

Ujutro, zeludci bole

pa pijemo uzole

glave bole

jer slusamo morone

pijemo kafetine

pa na kordone u zapaurine

jer otisli su zivci onaj dan

kad su otisle i firme

Zbogom firme, hej ba

bile ste dobre

al’ sjebale vas pretvorbe

i privatizacije

donijele nam otkaze i sikiracije

Al’ no sikiriki,

sa’ ce izbori, sa’ ce kampanje

da nam skrenu paznje

donjet ce nam u nase selo raznje

Dijelit’ ce kobasice

okretat jance i prasice

da zaboravimo masnice

prazne novcanike

i nase prazne kartice

Raja, hajmo svi u strajk gladju

ako ne bude glasaca

nece znat da se snadju

tek se onda za zagusti

nece imat vise koga musti

I oni ce umrijeti od gladi

kad nema ko za njih da radi

halo, ba, hej,

nek’ nas nasele Madjari

Oni znaju sta da se radi

znat ce obradjivat nasu zemlju

ne rade stetu pravit ce vegetu

nek’ cijelu zemlju betoniraju

od vegete, neka prave supe

Na svaki 10 metara

nek’ rade benzinske pumpe

i hotele, parkiralista za aute

kamione i motore

da se imaju ‘dje odmarat

kad idu na nase prekrasno more

Al’ dijaspora to ne bi dala,

trazili bi svoja prava

zemlju bi naselili opet Balkanci

opet bi bila puna istih budala

Onda bi dijaspora

dobila svoju dijasporu

a Madjari i ostali

ne bi vise kroz nas

isli prema moru

Jer na cestama su bile

nove rupe, nove paravojne trupe

novi balvani na cesti,

novi supci, nove puske

i novi metci

Jer grijeh rodit’ djete

tu gdje metci lete

Ama, opet budale

nove budale vode

opet pobjegose moje rode

Ne znam raja za vas

al’ ja, vidis, volim nase rode

one k’o i ja vole mir

vole cista polja i ciste vode

Vode bez leseva

i polja bez mina

one donose djecu,

a ja bih danas, sutra

im’o kcer ili sina