Fazlija — Za unuka moga

Sta je sreca da me neko pita

rekao bih istoga trenutka

najveca je u zivotu sreca

u narucje kad uzmes unuka

Ref.

Poljubim ga njezno i zahvalim Bogu

unuka se svoga nagledat ne mogu

iz narucja nikad pustio ga ne bi

za unuka svoga ucinio sve bi

Kad me vidi ispruzi mi ruke

i na mene slatko se nasmije

kad na grudi privijem ga svoje

moju dusu kao sunce grije

Ref. 2x