Fehim Alic — Zvijezda iznad stiha (oda Kemalu Montenu)

Slusam kako lebde zlatne stare rime

i vracaju ona lijepa vremena

tuzna je muzika, nema te, al’ si tu

zvijezda iznad stiha, arija skrivena

Volio bih da sam pjesnik sa gitarom

da napisem jednu ljubavnu bez suza

i dok u tisini sjedim kraj kamina

da oslusnem zvuke andjeoskih muza

Ref.

Sta je zivot, samo kratak tren

na putovanjima nestvarnim i dugim

samo rijetki mogu naci tren u trenu

i sve svoje srece podijeliti s drugim

Kad pahulje bijele s hladnom zimom dodju

i pokriju brijeg na kraju grada

pjesme koje lijece, pjesme koje zive

bice tracak sunca, prigusena nada

Ref.