Fikret Sut Vuuk — Godine

Mnoge su se godine sklonile daleko

kao da ih nema, ko da ne postoje

a svaku je od njih ukrasio neko

neko ko je srce zarobio moje

Ref.

Placem i pjevam u njeno ime

placem da tugu sakrijem

placem, a znam da ne mogu time

tragove da joj sakrijem

Sva su moja sjecanja tocena kroz tugu

pozelim njen dodir, osmijehu se nadam

al’ ne mogu dusu da lijecim uz drugu

vinu i gitari u zagrljaj padam

Ref.

Odavno je srce prestalo da luta

ne bi li je naslo bar makar na tren

evo, sada stojim sam na kraju puta

dao sam joj sebe, ali nisam njen

Ref.