Filip Rudan — Kad me svojim nazvala

Cijeli je svijet utihnuo na tren

njeno je lice vio svaki stijeg

kad prvi je put rekla — volim te

nisu me sprijecili ni kisa, ni snijeg

Da kroz noc vozim satima

ta me noc njoj odmah vratila

Ref.

Od tada, vec, znam

ako se, ipak, dogodi

da me jednom ostavi

nije me sram

Onda, kada ostarim

mozda sve zaboravim

ali, ne i noc

kad me svojim nazvala

Nebeski svod je prosuo mraz

cestom me je vodio njen usnuli glas

Ref.

Nije me sram

jednom, kada ostarim

mozda sve zaboravim

ali, ne i noc

kad me svojim nazvala