Ostavljeno je vrijeme za nas
na prozoru naseg svijeta
da udje ujutro sa suncem
i obnovi svaki tren
Potrosen sam poput asfalta
po meni jos uvijek sipa se sol
ali snijeg jos se ne otapa
u tvojim ocima
Ref.
Neka vrijeme odnese
sve sto nekad bio sam ja
nek’ vrijeme proguta
stope nasih koraka
Kad vrijeme me vrati
na pocetak tvojih usana
tad ce sjene u meni nestati
I opet cu biti uspjesan
u osmijehu, i rijecima
koliko ce ulica
moje ruke izgraditi
Za tebe u sebi sanjam dan
da vratim ti sunce u ocima
da preko svojeg jastuka
osjetis dodir moj
Ref.
Ovaj zivot sto je tu
pred nama nestaje
bez igdje icega ostajemo
ako sami ne pokrenemo svijet