Kad jednom dodje taj dan
kada ostaris sam
vise nemas nikog svog
I sjetis se tad
kada bio si mlad
svoje stare ljubavi
A ona bila je cvijet
tako nevin i svet
koji nisi ljubio
i na nju mislis dok te more valja
A brod tvoj te nosi dok vitar puse
sve dalje i dalje
k’o bez duse
Ravno iz srca pjesma krene
i budan u snu ti pjevas za nju
a dusa vene
Ref.
Za nju, za nju
curu iz moga grada
za nju, za nju
ovo je serenada
Za nju, za nju
sviraju mandoline
jednu ruzu sam ubra za nju
a sad je cuvam uvelu
Ref.