Gabi Novak — Krovovi

Kada ti vecer pohodi prozor

u teskoj sjeni kestenovog lisca

tvoj daleki pogled

krovovima luta

Vi, krovovi, krovovi stari

k´o slucajno pali pod brijeg

vi, sareni gradski sesiri

leptiri sto nosite smijeh

Vi, krovovi, krovovi sivi

na oblake licite sad

vi, stari cuvari

na ulazu kise u grad

U zoru ste prepuni zlata

popodne na vama je vatra

u mekom odijelu od srebra

vi cuvate usnuli kraj

O. krovovi, krovovi dragi

u suncu ste bili taj dan

kad ptice i snovi

pod vama su nasli svoj stan

U mekom odijelu od srebra

vi cuvate usnuli kraj

O, krovovi, krovovi dragi

u suncu ste bili taj dan

kad ptice i snovi

pod vama su nasli svoj stan

svoj stan, svoj stan, svoj stan