Galija — Ti me svojom hladnocom ne kusaj

Ti me svojom hladnocom ne kusaj

i ne pitaj koliko sam star

zuti kostur postala mi dusa

to je meni od bolesti dar

Nekada sam u predgradju lut’o

kao dete sanjao u dim

da cu bogat i slavan da budem

da cu biti drag ljudima svim

Ref.

Pa i ljubav, nije li zabavno

ti me ljubis, a usne k’o lim

osecanje moje uzvre davno

i ne mozes da procvetas s njim

No sa tugom da pricekam bolje

nije vazno, bude malo sete

zlatnije od tvoje kose boje

s kom mogu da pletenice pletem

A ja bih hteo da sam opet tamo

da se navek oprostim sasvim

da ne budem vise slavan, sam

i da gledam kao dete u dim

Ref.